Protuletje na oblok

Stalo je kucati.

Sunčeko milo

Počelo nas je grijati.

 

Travka zelenu farbu nase meće,

Jaglaci žuti, tratinčice bele,

Ljubice plave.

Glave su svoje veselo otprle.

 

Ptičeki od rana popevaju

Radosni sretni v jata se zbiraju.

Jeni drugima se prištimavaju

Novomu danu se veseliju.

 

Koliko sreće, koliko lepote

Protuletje nam daje?

V lepoti njegovoj pozabit je lakše

Sve tuge, boli i jade.

Kity



 

 

Puno se problema, nedaća, boli ,nezadovoljstva nadvilo ne samo nad našom domovinom nego i na cijeli svijet.  Ljudi zaokupljeni brigama zaboravili su živjeti i zahvaljivati na svakom poklonjenom danu. Ljudi su se zaboravili smijati. Svuda oko nas samo ozbiljna lica, koja svojom ozbiljnošću pridonose još većem nezadovoljstvu.  Svijet se je zaboravio smijati. Čovjek zaboravlja da smijeh otvara sva vrata. Sa smijehom sve ide mnogo lakše, manje je svađa, možemo puno više podnijeti i ostvariti. Ako se ja nasmijem i drugi će se sa mnom početi smijati.

Uloženi smijeh je kao ulog u banci s visokim kamatama, ne stoji nas ništa, a donosi nam mnogo. U smiješku  jednih prema drugima ponovno ćemo naći odvažnost i radost života.

Kity

 

Životni križ

Zašto toliko trpljenja, toliko neshvatljivog trpljenja.  Mnogi od nas o takvim trpljenjima ne vole ni govoriti. Na žalost mnogima  takva trpljenja godinama izgrizaju nutrinu.  Trpljenja koje  čovjek  ima, a da ih nije izazvao, nesreća koja ga prati, udarci sudbine koji ga zadese.  Neuspjeli i ohladnjeli brak. Teška bolest bez velikog izgleda u ozdravljenje, brige razočaranja, nerazumijevanje, nezahvalnost, svađe u obitelji koje već godinama traju. Uvrede, zla riječ, podlost, zbog čega se noću ne može zaspati. Kod mnogih  teška usamljenost u starijim godinama.

Nad svakim životom visi križ. Na svakim vratima čekaju trpljenje i smrt. Ako se čovjek u duši zapusti  ogorčenje je svakim danom sve veće. Križ života postaje sve teži.

Moramo se prignuti pred tajnom trpljenja, pred Bogom, jedinim koji i u našim najmrklijim noćima može dati  da još uvijek sjaju zvijezde. Prihvatiti križ, nositi ga, možemo jedino ako razumijemo  smisao i zadaću križa.Otvoriti srce i u njemu naći mjesta za Boga koja nas neizmjerno ljubi sa svim našim slabostima, manama i pogreškama. Nikada ne smijemo gubiti odvažnost. Što god nam se dogodilo. Bog nas voli.

Kity

Vrijeme je karnevala, vrijeme za ludu zabavu,vrijeme kada ljudi stavljajući maske taj dan žele biti drugačiji. Dan kada se možemo pokazati kakvim želimo, što luđe to bolje. Stavljajući masku na lice teško možemo otkriti pravo lice , lice kakvo bi željeli imati u stvarnom životu. Na žalost toliko puta je  maska potrebna u svakodnevnom životu.  Mnogi će reći: « to nije u redu, živjeti trebamo bez maske, živjeti trebamo tako da uvijek kažemo što mislimo i osjećamo».  Da i ja se sa tim slažem, ali ne u potpunosti. Mislim da je puno puta bolje s veselom maskom na licu  nekoga  razveseliti, nego li mu reći: «danas grozno izgledaš, debela si,  zar sam te baš danas morala sresti kada ni sama  nisam dobre volje». Tko je od nas sretan kada se nađe u takvim situacijama, s takvim «iskrenim osobama», osobama koje nisu pokušale staviti vedru masku na lice i njome razveseliti, a ne pokvariti susret s osobom koja nam nije po volji.

Maske pokvarenosti, razočarenja, prevare nikada ne bi smjeli stavljati na lice, Takve maske razaraju zajednički život ljudi. U životu s takvim maskama nedostaje poštovanja, ljubavi, obazrivosti, zajedništva na koje svaki čovjek ima pravo.

Veselimo se karnevalu, uživajmo u smijehu i radosti, nosimo vesele maske na licu, a srca ostavimo čista i otvorena.

Kity

Svatko od nas tko je u braku puno puta se pita: Da li sam ja doista sretan-a? Biti sretan ili sretna u braku nešto je najljepše što si možemo poželjeti, a da bi tu sreću mogli živjeti moramo svaki dan započeti ovom mišlju:

Voljet ćemo se uzajamno takvi kakvi jesmo, s istim pogreškama i slabostima, danas, sutra, prekosutra. Dobro znamo da  smo kao žena i muškarac sasvim različiti i normalno je da često reagiramo sasvim drugačije.  Koliko puta pravimo dramu zbog neočekivanih događaja, umjesto da s humorom trnje pretvaramo u ruže. Svako od nas želi komadić neba na zemlji, ako si ga sami ne stvaramo u svakodnevnim stvarima nikada ga nećemo imati. Bdjeti nad bračno ljubavi  trebamo svaki dan, baš kao na početku našeg odnosa.

Započeti svaki dan mišlju da je iznad nas Netko kome smijemo doći zajedno s potpunim povjerenjem:Bog. Ne sudac, nego Otac, Ne Bog za loše dane, nego za sve dane.  On nas neće tek tako osloboditi naših briga i strahova, ali će dopustiti na naša bračna ljubav kroz sve to raste, a s ljubavlju i naša uzajamna radost i radost nad našim životom.Ljubavi volim te ovo je samo za nas.

Kity